Od konca sedamdesetih godina XX stoljeća često sam u podmorju otoka Brača. Provodeći godišnje i po dvjestotinjak sati pogledom prema morskom dnu svjedokom sam onoga što je nekada tamo postojalo, što još uvijek postoji, ali i onoga što bi moglo nestati u godinama koje su pred nama. Neprimjereni ribolovni alati, kao  frižata (zagonica, ludar), devastirali su nekada brojna jata zubataca, šargi, fratri i komarči. Nekada se u širem akvatoriju  Povaljskih luka  tijekom ronjenja moglo pod jednim kamenom naići na nekoliko komarči, pred Supetrom je zubatac bio svakodnevna riba, brakovi pred Mircima i Supetrom bili su ribolovne pošte  za škarpinu, šampjera, fratra i drugu ribu. Između Sumartina i Bola lovile su se kapitalne kirnje, a kod Murvice se moglo susresti čitava jata kavali. Nailazilo se tamo i na jastoga i hlapa, na petnaestak metara dubine.

 

Podmorje otoka Brača je jednako čarobno, u jutro, dok se tekuće srebro razlijeva po morskoj površini, sredinom dana, kada sunce prodire u tirkizno plavetnilo, ili kasno poslijepodne, dok izdužene sjene u podmorje unose osjećaj nelagode. Usplahirenost morskih stanovnika u svitanje postepeno se smiruje, te se ribe povlače prema dubljim područjima, a rakovi se zavlače u procjepe i gudure. Jutarnji burin, koji je redovita pojava u periodima anticiklone, polako se smiruje i kako se morska površina počinje zrcaliti u bonaci, tako u podmorju zavlada mir. Naizgled, kao da je potpuno nestalo života. Tek tu i tamo po koja, zaostala, ribica traži hladovinu u nekom od procjepa. Upravo u procjepima i grotama podmorski život se ovdje i sredinom dana intenzivno odvija. Pirka, preljevima prekrasnih boja, čest je znak da se u procjepu pred kojim stoji sklonila neka druga riba. Izvan južnih rtova otoka, najčešće hobotnica ili ugor, a pod sjevernim obalama vrana ili  sve rjeđi šarag.

 

Sjeverne obale Brača blago poniru u podmorje. Uzobalna područja su gusto obrasla purićem i posidonijom. Na nekim područjima sjevernih obala otoka i dvjestotinjak metara od kraja dubine su manje od dvadesetak metara. Južne obale poniru strmije, nailazi se tamo i na podmorske odrone, a kamene gudure kao da su oblikovali podmorski skulptori.

 

 

Započnimo našu šetnju podmorjem otoka Brača  kod Supetra, najvećeg otočnog mjesta. Pred Supetrom se nalazi jedna od rijetkih podmorskih seka na ovome području, Supetarski brak, gdje se i danas može uživati u podmorskoj šetnji. Vrh seke je 8 – 10 metara pod morskom površinom. Sa sjeverne strane monotono  pjeskovito, sporadično kamenito dno prelazi u hridinasto prepuno grota i procjepa. U procjepima se i danas skrivaju ušate, po neki ugor, fratri i škarpuni. Na ovoj su se poziciji nekada uspješno lovili škarpina, šampjer, šarag, kavala i zubatac.

Uzobalni podmorski pojas, istočno od Supetra prati jednolična kamenita obala, s niskim i oštrim hridima, sve do iza uvale Babin Laz.  Babin Laz  je nekada bila dobra ribolovna pošta. Lovilo se tu i landovine, ali i oborite ribe. Čest ulov u mrežama je bio i zubatac i šampjer. Ostali su zabilježeni i neki neobični ulovi, čak i morskih pasa. Danas se na dubljim pozicijama  izvan uvale Babin Laz nailazi na landovinu, a bliže obali carstvo je špara, kneza, pirke i lumbraka. Po priči jednog od legendarnih supetarskih ribara, Vice Damjanovića, ovo su područje nekada naseljavala velika jata šargi i fratri. Šarge se lovilo i na odmet s kraja, a mreže su uvijek bile pune. Danas se tek može naići na pokojeg ugora i vranu uz sitnu i sveprisutnu ribu kao što su lumbraci, špari, pirke, glavoči, i sve rjeđeg kanjca.  Rak kosmač još uvijek je učestao, usprkos činjenici da ga otočno stanovništvo smatra poslasticom i intenzivno lovi. Taj rak, s neobično velikim kliještima, izlazi iz svojih skrovišta predvečer u lov. Iznimno ukusnog mesa, za razliku od slatkasta okusa jastoga i hlapa, izvanredan je dodatak svakom brudetu i jelima od školjaka.

Istočno od Babin Laza, prema uvali Spliska obala više nije jednolična. Hridi su više, a podmorje ponire pod većim nagibom. Sjećam se da sam ovdje prije dvadesetak godina redovito nailazio na velike ovčice, a u rijetkim kamenim procjepima na pješčanim dijelovima podmorja naišao bih i na malenog hlapa. Pod samu obalu, u sjene kamenih gromada su se u rano ljeto skrivale sipe. Nailazilo se tu i na veće primjerke, teže od pola kilograma. Danas su, na žalost, procjepi i kamene gudure prazni. Tek se oko rijetkih hridi koje se podižu s muljevita morska dna, dvjestotinjak metara od obale, može naići na poneku vranu koja čuva svoj životni prostor od jata modraka.

Kod Lovrećine u podmorju se širi beskonačna pješčana pustinja. Prostranstvo, naizgled bez znakova života, oživljava prilikom svakom zarona uz samo dno. Iz pijeska izviruju oprezne oči morskog pauka, a može se naići i na bežmeka, ribu, također, ružna izgleda. Istočno od Lovrećine je uvala Tešišće. Širi akvatorij ove uvale bio je izvrsno lovište svakovrsne ribe. Stjenoviti rtovi poniru stepenastim podmorskim zidom poniru u pješčano dno. Uz rtove su se nekada zadržavala velika jata fratri, zubaci i komarči, dok su uz kamene zidove lelujala jata kavali. Iz dubine se u poslijepodnevnim satima obalama približavala morska divljač. Morski golubovi su natjeravali plemenitu bijelu ribu koju su morske mačke vrebale skrivene u kamenim procjepima u blizini kojih  su drijemale škarpine. Šargi i picevi  su se u grupama zadržavali pod obalom, a velika jata cipli i po koji lubin plivali su uz rtove.

Istočno od Tešišća je duboka uvala Česminova s neobičnim grotama u podmorju njenog istočnog rta. Morsko dno se dalje, prema Pučišćima, spušta stepenasto, a na gotovo svakom podmorskom pragu se nailazi na šargere. Šargere, procjepi – skrovišta, su dobile naziv po svom nekadašnjem čestom stanovniku, šargu. Ova plemenita riba ovalnog snažnog tijela s izraženim poprečnim crnim prugama nekada se u velikim jatima zadržavala oko šargeri. Na znak opasnosti ribe su se zavlačile u zaklon.

 

Dalje, u smjeru istoka nižu se uvale Veselje, Kupinova i Lozna. Izvan uvale Kupinova  u blizini obale je i jedan veći podmorski bezdan. Tu je dubina veća od pedeset metara. Konfiguracija morskog dna se mijenja kod uvale Konopjikova. Duboka uvala s pješčanim dnom na svom istočnom rubu završava plitkim i niskim kamenim rtovima. Procjepi, grote i manje podmorske seke nadomak obale kontrast su jednoličnom muljevitom dnu koje se prostire  na dubini od 20 i više metara. Ovo šire područje je nekada bilo carstvo komarči, šargi i kavala, a uz plitke rtove su lovili lubini. Sjećam se vremena s početka osamdesetih godina XX stoljeća. Zavirujući po procjepima i sredinom dana sam nailazio ovdje na škarpinu, kavalu i šarga. Pod većim kamenjem se moglo naići i na nekoliko komarči zajedno… Danas obalne procjepe nastanjuju još jedino kosmači i po koja rakovica.

 

Manjom uvalom Travna  koja se sastoji od tri plića džepa završava ovo područje i stiže se do Crnog rata, zapadne međe najvećeg otočnog zaljeva, Povaljskih Luka. Crni rat je posebno neobičan i osebujan u podmorju. Raznolikost podmorske flore i snažne morske struje s mnoštvom planktonske mase  privlače ovdje različite vrste riba. Jata ušata i salpi se zadržavaju pod samom obalom. Velike vrane zavlače se u obalne procjepe. Cipli i lubini obigravaju oko rta. Morska divljač, drthtulja, raža i morski golub, progone jata malih riba sve do obale. Ponekad ih se može pronaći skrivene po rijetkim podmorskim pješčanim vrtačama. Izvan Crnog rata  se zadržavaju bukve, iglice i palamide. U dubini, pod njima vrebaju zubaci. U kasno ljeto, sredinom dana morsku površinu zapara gof u lovu na iglice…

 

Povaljske Luke, zavučene duboko u bračko kopno najsigurnije su sidrište na ovome dijelu otoka Brača. Prije tridesetak godina Luke  su bile potpuno puste, čak i ljeti. Uvale su odisale  tajanstvenošću, a sa zalaskom sunca njima bi ovladao potpuni mir i tišina. U podmorju Povaljskih luka  kamenito dno sporadično prelazi u pjeskovito. Nekada su ovo područje naseljavala velika jata komarči, ovčica i trlja. Ljeti, u zoru pod morskom površinom se promatralo pravi morski akvarij. Na rubnim pješčanim dijelovima ležale su stotine velikih trlja. Nedaleko njih su jata ovčica tražile školjke po pijesku. S morskog dna su se podizali vrtlozi pijeska koje su ribe stvarale. Komarče su se pojavljivale u  grupama, a bilo je primjeraka težih od pet kilograma. Tada su u Luke ušli ribari profesionalci s kilometrima mreža. Tramatama i zapasima iskorijenili su ovčice. Komarče koje su opstale napustile su ovo područje, te se tek tu i tamo može vidjeti po koju trlju. Od ribe od kamena  danas se ovdje susreće pirku, kanjca, kneza, lumbraka, i  danas zakonom zaštićenog drozda. Danju pogled pod morsku površinu ne otkriva neku posebnu živost u podmorju, no u poslijepodnevnim satima počinje migracija ribe iz otvorenog prema Povaljskim lukama. Susreću se tada jata ušata i iglica, a u jesen za iglicama dolaze i palamide, te po koji gof. S približavanjem večeri podmorje Povaljskih Luka oživi, kao nekada. Rakovice tada izlaze iz skrovišta i približavaju se uskim procjepima po kojima love. Po uzobalnim plićacima  veliki rak kosmač vreba svoj plijen, a malo dalje od obale može se naići i na manju murinu. Na pješčanim oazama se premještaju raže i morski golubovi, privučeni oblačićima pijeska koje podižu trlje i fratri tražeći školjke u pijesku.

Preostali, sjeveroistočni dio otoka Brača još uvijek je neizgrađen i doima se kao da je ovdje vrijeme odavno stalo. Kada se oplovi Tičji rat, plitki istureni rt, istočno od Povaljskih Luka  i u ljetnom periodu rijetko se susreću brodice, sve do Lašćatne, krajnjeg sjeveroistočnog rta otoka obilježenog obalnim svjetlom.  Do Vošćice, jedinog sigurnog sidrišta na ovome dijelu otoka tek su dvije uvale, Ključna i Tatinja. Pred uvalom Vošćica neobičan je manji klif koji se okomito ruši  u more. Tu je i  podmorski zid  koji ljeti organizirano posjećuju ronilački centri. Nedaleko te pozicije dno strmo ponire dublje od 60 metara. Susreće se tu fratra, šarga, pica i zubaca. Po rupama je čest ugor, a može se naići i na murinu. Tijekom jutarnjih sati susreće se kavala i zubatac, a na dubljim dijelovima u zidu se nailazi i na male jastoge. Riba se stalno premješta te stvara neobičnu živost. U odnosu na okolni akvatorij stvara se osjećaj kao da ste preneseni u neku drugu vremensku dimenziju…

Odatle do Lašćatne  podmorje je stjenovito  s  rijetkim korama. Naizgled uski procjepi u tim korama i danas kriju po kojeg šarga i rjeđe kavalu. Kada se oplovi  rt Lašćatna  obala je razvedenija, a dubine su manje. Gusto obraslo dno s procjepima i korama pruža mnoštvo utočišta. Lumbraci i vrane se susreću posvuda, a česta je i salpa i pic. Ribe je najviše izvan isturenih rtova Planik  i Sveti Rok. Podmorje na vrhu rta Planik dobra je ribolovna pozicija. Na sjevernoj strani se strmije ruši, te se nailazi na veće stijene oko kojih se zadržavaju vrane, po koja kavala i salpe. U smjeru istoka podmorje je gusto obraslo svekolikom florom. Tu na ispašu dolazi salpa i komarča, a po malenim pješčanim oazama ruju trlje blatarice i fratri. Hrid Rudinica u uvali Sveti Rok udaljena je stotinjak metara od obale. Po gusto obraslom morskom dnu razbacano je mnoštvo manjih i većih stijena, a pličine se pružaju u smjeru istoka i jugoistoka. Ugora se ovdje nalazi u uzdužnim procjepima u samom morskom dnu, a salpe i cipli se veći dio dana zadržavaju po plićacima oko hridi. Nekada su na ovu pličinu dolazili kokoti koji bi kasno poslijepodne ispuštali svoje čudne zvukove. Za tiha vremena su se neobični odjeci mogli čuti po pustoj obali. Zalazili su u uvalu Sveti Rok često i lubini kapitalnih dimenzija. Sjećam se događaja iz svog ranog djetinjstva. Bio sam s roditeljima na kupanju u toj uvali, kada sam u samom dnu uvale primijetio komešanje rijetkih kupača. Otrčao sam obalom do tamo i promatrao ogromnog lubina kako se vrtio uz samo dno. Onako velik i crn odozgo izgledao je kao kakav manji morski pas. Promatrali smo veliku ribu desetak minuta, nakon čega je sa dva snažna zamaha repom nestala prema pučini.  Podmorje rta Sveti Rok  najatraktivnije je na ovome dijelu otoka. Na dubinama od dvadesetak metara mnoštvo je odronjenog stijenja u gustim livadama posidonije. Susreće se ovdje i komarču i šarga, a na dubljim predjelima se zadržavaju i zubaci. Poseban je doživljaj prije zore ovdje roniti i zavirivati pod kamene gromade. Ponekad se može naći oči u oči s velikom komarčom koja se zavukla pod kamen u posidoniji.

 

Jugozapadno od Sumartina, iza rta Studena, otok Brač otvara posebno lijepo  lice u podmorju. U uvali Vela Studena zbog miješanja mora sa  bočatom vodom i podmorska flora i fauna su specifični. Izvan zapadnog rta uvale učestalo se susreće lubin, a u uvali se zadržavaju trlje, ovčice i komarče. Dvije najljepše uvale na ovom dijelu otoka su Zvirje  i Špiljice. Veće uvale Mala Hrvaska, Hrvaska i Konjska, s više malih skrivenih žala, među njima, prekrasna su odredišta koja je moguće doseći jedino morskim putem. Ovdje morsko dno ponire šljunčanim terasama. Terase završavaju podmorskim pragovima koji su  karakteristični po grotama pri dnu. Terasasta konfiguracija podmorja uzrokovala je i specifičan raspored staništa podmorske faune. To su uža područja na kojima se podmorski pragovi stapaju sa pijeskom i šljunkom, čime započinje nova, dublja, podmorska terasa, koja  stotinjak metara dalje završava novim pragom. Na plićim uzobalnim dijelovima tijekom dana se riba rijetko zadržava. Zbog toga su i obali bliži pragovi uglavnom pusti. Tu i tamo se susreće po neki škarpun, pirka,  knezovi i sitniji labridi. Sredinom dana, kada bonacu  zamjeni valovito more koje počinje pjeniti pod obalnim hridima i uzobalno podmorje oživi. Obali se tada približavaju manja jata cipli, salpi i ušata, a za njima migriraju picevi i po neki šarag. Na onim, prvim podmorskim pragovima, tada se može naići i na kojeg manjeg ugora.

 

Nekada je podmorje na ovome dijelu otoka bilo bogato i količinom i ribljim vrstama. Pričao mi je o tome Zoran Štambuk – Gico, živa legenda među podvodnim ribolovcima otoka Brača. Po uzobalnim podmorskim pragovima obitavala su  jata kavali, šargi, fratri i ovčica. Zubaci su bili redovita pojava, kao i jata komarči. Nisu bile rijetke ni kirnje, a  na podmorskim zidovima su vrebale škarpine, dok su ugori  znatiželjno izvirivali iz procjepa pri dnu podmorskih zidova. Nedopušteno koćarenje u blizini obale i nekontroliran lov zagonicom potpuno su ovdje promijenili sliku podmorja. I danas se sjećam svog prvog zarona ovdje, prije gotovo tridesetak godina. Isplivao sam izvan zapadnog rta uvale Mala Hrvaska, te sam pred jednom većom grotom na dubini od 5 metara primijetio dvije velike kavale. Veličanstvene ribe zlatnih rubova peraja, od kojih je svaka bila teža od dva kilograma, lijeno su lebdjele nad malenom pješčanom oazom. Zaronio sam prema njima. Promatrale su me djelić sekunde, nakon čega su lijeno otplivale u obližnju grotu. Zavirivao sam u mračnu rupu nadajući se da ću opaziti još neku ribu. Slijedećeg jutra sam doplivao na istu poziciju s podvodnom lampom u ruci. Kavale su ponovno bile tu, samo su sada pred grotom lebdjela četiri primjerka. Tiho sam zaronio prema dnu pustivši ih da se povuku u svoje sklonište. Osvijetlivši lampom unutrašnjost grote s divljenjem sam dvadesetak sekundi promatrao desetak velikih riba kako su lebdjele duboko u unutrašnjosti grote.

 

Uvala Konjska  prepoznatljiva je po velikoj šljunčanoj plaži koju na zapadnom dijelu porubljuju crvenkaste polupećine, neposredno nad žalom. Na većem dijelu uvale morsko dno je šljunčano. Podmorje je jednolično, s rijetkom podmorskom florom. Na vanjskim rubovima uvale morsko dno ponire strmije, te se uz rijetke kamene odrone može vidjeti pica, komarču, salpe i drugu ribu.

Rt Biskup je stjenoviti klif neobična oblika. Iz daljine podsjeća na siluetu gorostasnog  svećenika u mantiji. Pod klifom  su kameni odroni koji i danas obiluju ribom, fratri, pici, salpe, šargi, po neka komarča, vrane i  mnoštvo ušata. Nekada se ovdje nailazilo i na kirnju, gofa i licu. Zabilježen je i susret jednog podvodnog ribolovca sa morskim psom modruljem neposredno pod klifom. Dok je izvlačio iz rupe pogođenu kirnju nad glavom mu se iznenada stvorio morski pas modrulj. Ribolovac je naglo ispustio strijelu s kirnjom koja se zavukla nazad u rupu, a modrulj je nestao u plavetnilu.

 

Dalje na zapad, iza rta Biskup  uz obalni rub se šire plićaci. Hridi u podmorju smjenjuju se sa sve sitnijim  sedefastim žalom po kome se zadržavaju kolonije morskih ježeva. Na nekim područjima uzobalne plićine se pružaju i stotinjak metara daleko od obale. Za lijepa vremena, u rano jutro s prove čamca pogled se pruža kao u akvariju. Moguće je primijetiti hitru komarču kako bježi prema dubini, ili jata ušata koje lebde nad hridima. Ponekad se može vidjeti neobičnu nakupinu volaka, koji se na ovome dnu sakupljaju radi mrijesta stvarajući velike grozdove. U akvatoriju južnih obala otoka Brača prevladava bodljikavi volak, za razliku od sjevernih obala gdje prevladava kvrgavi volak. Kućica lijepog uvijenog oblika s naglašenim karakterističnim bodljikavim izraslinama po cijelom vanjskom dijelu ostavlja dojam kao da je ovdje zalutao iz dalekih, južnih, mora. Nekada se od ljubičastog sekreta volka dobivalo boju za tkanine. Puž ima žlijezdu iz koje se posebnom preradom  dobiva prekrasna  grimizna boja. Za jedan  gram čiste grimizne boje trebalo je nekoliko stotina volaka. Izvađene  žlijezde  stavljale su se u posude, solile i nekoliko sati držale na jakom suncu. Zatim su se kuhale u kazanu na  vatri koja se neprekidno održavala desetak dana. Tekućina bi postepeno od bezbojne postajala bijela, pa žuta, zelena, plava i konačno crvena. Osim dobivanja boje za tkaninu, bodljikavi volak se nekada koristio i za izradu malih  uljanica.

 

Zlatni rat, jedna od najljepših jadranskih plaža, nekoliko stotina metara je dug sprud prekriven sitnim žalom. Na južnom vrhu spruda se širi podmorska seka  s  procjepima i rijetkim grotama sa istočne strane. Prevladava šljunčano dno ispresijecano  sporadičnim grmovima posidonije. U manjem podmorskom zidu, sa istočne strane spruda, u proljeće se može susresti ponekog šarga, fratre i ušate. Podmorje na ovome području krase manji sprudovi s grotama. Nekada je ovaj akvatoriji bio vrlo bogat školjkašima. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća Boljani su ljeti ovdje redovito lovili  kunjke (mušule). Dovoljna je bila maska s disalicom i omča napravljena od žice. Na dubini od 3 – 5 metara bi se u jednom zaronu sastrugalo i desetak ovih ukusnih školjaka. Od školjkaša je na ovome području učestala je i zakonom zaštićena periska, te  divlja kamenica.

 

Uz rt Drasina  vezana je priča o gorostasnoj  hobotnici koja je ovdje viđana početkom XX stoljeća. Prema pričama očevidaca, tijelo golemog glavonošca je bilo veličine manje prizemnice, a krakovi dulji od 7 metara. Ribari su je prvi put  primijetili jedne tihe ljetne noći kada se ukazala pod svićom. Nakon neugodnog bliskog noćnog susreta hobotnicu se moglo primijetiti i za dana kako kao kakva kamena gomila vreba na morskom dnu. Nije zabilježeno da je gorostasnu hobotnicu netko i ulovio. Nakon nekoliko godina je nestala. U podmorju iza rta Drasina živopisne su hridi opasane šljunčanim podmorskim nasipima. Prekrasan spektar boja podmorja, od svjetlo zelene do tamno modre, najizraženiji je u mirnim jutrima ranog ljeta.

 

Atraktivno podmorje se nastavlja sve do Vele Farske. Širi akvatorij Vele Farske nekada je bio posebno bogato ribolovno područje. Lovilo se tu i jastoga i hlapa, a nisu bili rijetki ni šampjer ni kirnja. Danas se u ribolov ide iza rta Blaca. Tamo se u plavetnilu krije još poneka škarpina, kavala i, danas sve rjeđi,  šarag. Od rta Blacina glava prema zapadu neka su i danas najbolja lovišta ribe. Grote, podmorski odroni i mnoštvo dubokih procjepa i danas kriju pored škarpine i murine i poneku kirnju.

 

Zapadno od rta Blacina glava započinje područje bivše vojne zone. Rt Blacina glava karakterističan je po strmo položenim hridima visokim desetak metara. Ponegdje je neposredno pod obalom dubina veća od deset metara. Tu se po kamenim procjepima i danas skrivaju škarpina i ugor, a uz podmorske se odrone  može susresti kavalu i šarga.

 

U uvali Krušica veliki je vojni  potkop. Nekada je služio  kao privezište vojnom brodu. Danas se potkopom koriste ribari koji tu sklanjaju brodice u periodima jačanja maestrala, a noću se privežu dublje, uz uređenu obalu u unutrašnjosti velikog tunela. Krušicu na zapadu omeđuje Zamorski rat. Iza Zamorskog rata se pruža zapadnim vjetrovima otvorena uvala Lučica, ali i duboka i mirna uvala Smrka, jedno od najsigurnijih sidrišta za nautičare na ovome dijelu otoka Brača. Od učestalih zapadnih vjetrova  Smrku štiti istureni Grižev rt.

Nakon Griževog rta niže se više malih lijepih uvala, Mala Grška, Vela Grška, Gornji, Srednji i Donji Turski bok. Šarag, nekada česta riblja vrsta u širem akvatoriju bivše vojne zone danas je gotovo potpuno iskorijenjen. Sjećam se  kada sam ovdje ronio  u ljeto 1995., bilo je to tada ribom najbogatije područje širega akvatorija otoka. Zubatac, šarag, kavala, škarpina, komarča, lubin, fratar, pic, kantar, trlje kamenjarke….. Gotovo da nije bilo plemenite vrste ribe koju se ovdje nije moglo zamijetiti. Nedorasli jastozi su izvirivali iz kamenih procijepa neposredno pod morskom obalom.

Duboka uvala Maslinova  danas je pretvorena u veliki riblji kavez. Kavezi su i pred  ulazom u uvalu. Nekontrolirano izdavanje koncesija za ribogojilišta na ovome dijelu bivše vojne zone otoka Brača predstavlja danas ekološki i turistički problem, koji je u visokoj mjeri devastirao izvornu vrijednost prirodnog ambijenta. Posebno su zabrinjavajuće informacije o izglednom produljenju koncesija ribogojilištima.

 

Rt Zastup nekada je predstavljao zapadnu graničnu među vojne zone. U čitavom području vojne zone bila je tada zabranjena plovidba  na udaljenosti manjoj od 300 metara od obale. Iza  rta Zastup  je velika uvala Lučice. Nedaleko istočnog rta prostrane uvale, pet metara pod morskom površinom, u blizini obale podmorski je ulaz u najveću pećinu u akvatoriju otoka Brača. Za jutarnje bonace je moguće već s površine zamijetiti dva tamna otvora na morskom dnu. Veći otvor je promjera tri, a manji dva metra. Pod otvorima se zid pećine okomito spušta do sedimentnog dna. Na morskom dnu u pećini je razbacano mnoštvo kamenih gromada. Pećina se u unutrašnjosti račva na dvije dvorane. Prva dvorana je šira, dok je druga manja i dublja. Zidovi dvorana i kamene gromade razbacane po morskom dnu sporadično su obrasle divljim spužvama, četinjašima i mahovnjacima. Na dnu je i više stalagnita, a u stropu pećine nekoliko je manjih i većih sifona. Krajevi sifona završavaju negdje na kopnu.

 

Iako su u ovakvim, velikim, pećinama primjerci podmorske faune rijetki, u ovoj pećini  to nije slučaj. Ponegdje se može zamijetiti ticala  malih jastoga dok izviruju iz procjepa i udubina u stijeni, a ponekad je moguće vidjeti i hlapa. U nekom od većih procjepa u dnu pećine se često krije ugor. Da bismo ga osvijetlili potrebna je snažna podvodna svjetiljka. Najveća atrakcija podmorske pećine u Lučicama je mogućnost susreta sa gofovima. Tijekom kolovoza i rujna gofovi se zavlače duboko u unutrašnjost pećine. Najčešće su to  odrasli primjerci, a moguće ih je susresti sredinom dana. Ukoliko osjete približavanje ronilaca u širokom luku prošetaju iz dubine  pećine prema izlazu.

 

Zapadno od Lučica je rt Hum iza koga je uska i duboka uvala Osibova. Uvala je nekada bila dobro ribolovno područje, poglavito njeni vanjski rtovi. S unutrašnje strane istočnog rta u podmorju se smjenjuju veće grote i nekoliko odrona. I danas se na tome području može vidjeti lijepe trlje kamenjarke i fratre, te po nekog šarga. Nedaleko zapadnog rta uvale u podmorju je rupa koja se širi u dvostruko morsko dno. U tami dugih pješčanih hodnika krila su se nekada jata kavali. Rano ujutro i kasno poslijepodne par primjeraka ovih prekrasnih riba napuštalo bi svoje sklonište i lebdjelo nad  širokim i mračnim otvorom.

 

Do rta Kobila, jugozapadnog rta otoka, još je jedna veća uvala, Borova. Potpuno je otvorena južnim i zapadnim vjetrovima. Širi akvatorij uvale i danas je dobro ribolovno područje. Na rtu Kobila neobične su hridi koje vire iz mora. Oplovljavanjem rta otvara se panorama  Splitskih vrata, u kojima dominira svjetionik Ražanj. Dalje, prema sjeveru u podmorju prevladava muljevito dno u kome su danas morski stanovnici vrlo rijetki zbog gustog pomorskog prometa tijekom cijele godine.

 

U svom podmorju otok Brač nudi jedinstvo različitosti, od plitkih gusto obraslih oštrih hridi, do mračnih grota, koje svojim oblicima podsjećaju na vulkanske stijene. Nekontroliran ribolov, od strane profesionalnih ribara, koćara, te stalna uporaba zagonice potpuno je promijenio strukturu životnih zajednica u podmorju. Neželjene posljedice su vidljive i u akvatoriju ribogojilišta. Usprkos svemu tome podmorje Brača i danas je većim dijelom  zanimljivo i atraktivno ronilačko odredište, tu,  na korak, od civilizacije.

 

 

Brački svjetionici  Sveti Nikola i Ražanj

 

Brač, usprkos činjenici što je najveći dalmatinski otok krase samo dva svjetionika. Ražanj na njegovom jugozapadnom dijelu i Sveti Nikola na sjevernoj obali, u neposrednoj blizini  najvećeg otočnog kamenoloma, u Pučišćima.

Jedan od razloga zbog koga je austrijski Ured za sigurnost plovidbe na Braču predvidio izgradnju tek 2 svjetionika jest činjenica što je ukupna površina otoka od 394,6 kvadratnih kilometara razvučena na svega 175 kilometara obalne crte, kraći rtovi i manji broj zavučenih uvala, u odnosu na obližnje Hvar i Korčulu. Elipsasti oblik otoka, s rijetkim pličinama  karakteristike su koje odgovaraju i nautičarima početnicima. Danas dobra pokrivenost otočnih luka obalnim i lučkim svjetlima dopunjuje osjećaj sigurnosti tijekom noćne navigacije. Svjetionik Ražanj je izgrađen u Splitskim vratima zbog pomorskog prometa koji je oduvijek tu bio intenzivan. Jedan od razloga izgradnje svjetionika Sveti Nikola na zapadnom rtu Pučiške uvale je  najveći otočni kamenolom koji se nalazi na suprotnom, istočnom rtu uvale.

 

Svjetionik Sveti Nikola sa pripadajućom, malom, svjetioničarskom zgradom izgrađen je 1882. godine, od kada i noću njegov svjetlosni snop navodi brodove koji dolaze krcati brački kamen. Iz svjetioničarske zgrade je početkom devedesetih godina XX stoljeća povučena posada, nakon što je svjetlosni uređaj automatiziran.

Na rtu pod svjetionikom mali je betonski pristan od koga stepenište vodi pravo u dvorište.  Četverokutna kamena kula s galerijom i malom kupolom svjetionika okružena je kamenim zidom i lijepim dvorištem. Unutrašnjost svjetioničarske zgrade iznosi 58 četvornih metara. Prostor je organiziran kao mali dvosobni stan. U dvorištu svjetionika, odakle puca pogled na kamenolom iz koga je vađen i kamen od koga je izgrađen, mala je kapelica. Ponekad, u zimska predvečerja tu se može vidjeti žensku siluetu. Zadržao se običaj da majka, ili supruga, pomorca koji prvi put zaplovi izvan Sredozemlja ovdje dođe moliti za sretan povratak mornara. Svjetioničarska zgrada je danas zatvorena veći dio godine. Lanterna oživi tijekom ljeta, kada ovdje borave zaposlenici Plovputa.

Priča vezana za svjetionik Sveti Nikola kazuje kako se planiralo, zbog obližnjeg kamenoloma, izgraditi monumentalno kameno zdanje. Predvidjelo se za izgradnju velikog svjetionika angažirati radnike iz kamenoloma, no kako su u predviđenom periodu izgradnje isti bili zauzeti ugovorenim poslom, od prvotne ideje se odustalo, te je izgrađen tek manji svjetionik. Planiralo ga se naknadno dograditi. To se, pak, nikada nije dogodilo te je pred najvećim bračkim kamenolomom i danas stari Sveti Nikola, jedan od najmanjih jadranskih svjetionika.

 

Pomorski svjetionik Ražanj je sa aspekta sigurnosti plovidbe u akvatoriju istočnog dijela Jadrana jedan od najvažnijih. Gust pomorski promet u Splitskim vratima posljednjih godina se i povećava sve većim brojem nautičara koji plove tijekom čitave godine. Izgrađen davne 1874. godine, svjetionik Ražanj je od mora udaljen tek dvadesetak metara. Kameni zid koji opasuje njegovo dvorište često ispire morska pjena. Zapadni vjetrovi su ovdje posebno izraženi i stvaraju snažne valove. Najljepši doživljaj na ovom svjetioniku su ljetna predvečerja. Tada pred njim po moru klize desetci jedrilica. Prije nekoliko godina svjetionik je i cestovno povezan s Milnom. Osmerokutna kula svjetionika izgrađena je na pročelju zgrade. Svjetlo je na nadmorskoj visini od sedamnaest metara. U prizemlju svjetionika je osamdesetak četvornih metara stambeno-radnog prostora. Tu borave svjetioničari profesionalci koji se smjenjuju svakih 15 dana. Lijepa kamena terasa okružuje svjetionik i najbolje je mjesto za promatranje zalazaka sunca dok nestaje tamo na pučini, prema otočiću Jabuci. Svjetionik s jugoistočne strane okružuje uređeni vrt u kome svjetioničari već generacijama uzgajaju povrće. Svjetionik je danas priključen na električnu mrežu, a cisterna osigurava dostatne količine vode. Danas svjetioničari na Ražnju uživaju puni komfor i blizinu civilizacije, ali i ponekad nama svima toliko potrebitu osamu, s pogledom na pučinsko prostranstvo.